Izlaz iz socijalne anksioznosti: volontiranje i djela ljubaznosti

Kao socijalno anksiozan introvert, mogu potvrditi prednosti služenja drugima kroz volontiranje u svojoj zajednici.

Volonterski posao ne zahtijeva ulazak u užurbanu prostoriju punu 100 ljudi u školi ili bolnici. Umjesto toga, moja volonterska služba se sastoji od tihih posjeta jedan na jedan sa izolovanim starijim odraslim osobama bilo telefonom ili lično. Ova vrsta posla je mnogo prikladnija i ugodnija za introverte.

Zaista, svaki pojedinačni čin ljubaznosti koji se dijeli s drugima je uvijek bio siguran oklad za izvlačenje iz moje ljušture. Kada pomažem starijima ili osobama sa invaliditetom koji su izolovaniji i usamljeniji od mene, osećam da moja nervoza i samosvest nestaju. Moja socijalna nespretnost gubi kontrolu nad mnom kada sam fokusiran na pomaganje nekom drugom, a ne na sebe ili svoj društveni učinak. Za razliku od pojavljivanja na razgovoru za posao, poslovnom sastanku ili govornom angažmanu, rad kao volonter sa ljudima kojima je potrebna pomoć udaljava pažnju od mjerenja ili procjenjivanja. U ulozi pomagača gdje posvećujem svoje slobodno vrijeme, osjećam se istinski oslobođeno u svojoj misiji služenja.

Društveni naučnici imaju prikladan naziv za stresne društvene situacije u kojima moramo nastupiti i koje bi vjerovatno bile ocijenjene ili procijenjene. “Socijalno-evaluativna prijetnja” (SET) je posebno opasna za osobe sa socijalnom anksioznošću jer se hormoni stresa kao što je kortizol brzo povećavaju. Kad god smo unutraEvaluacijske situacije u kojima nas drugi procjenjuju, suočavamo se sa ovom društveno-evaluativnom prijetnjom i trpimo iznenadnu navalu hormona stresa koji povećavaju anksioznost. Razumljivo je da bi događaji visokih performansi, poput javnog nastupa ili intervjua za posao, bili gotovo nepodnošljivi. Ipak, kada se nalazimo u situacijama u kojima nudimo neobavezne činove ljubaznosti ili njegujemo druge (maloj djeci, kućnim ljubimcima, ranjivim ili slabašnim ljudima), imamo tendenciju da se osjećamo manje ugroženi ili osuđivani od strane drugih. Pomaganje drugima i dijeljenje jednostavnih djela ljubaznosti ne predstavlja takvu prijetnju društvenog vrednovanja, već nas smiruje i umiruje. Neuroznanstvenici su proučavali topli sjaj činjenja dobra zbog kojeg se osjećamo dobro.

“Ljubaznost može pomoći socijalno anksioznim ljudima,” kaže dr. Lynn Alden, profesor psihologije na Univerzitetu Britanske Kolumbije. Ona i njene kolege sprovele su studiju sa 115 studenata koji su prijavili visok nivo socijalne anksioznosti. Otkrila je da “djeli ljubaznosti mogu pomoći u suzbijanju straha socijalno anksiozne osobe od negativnog vrednovanja promicanjem pozitivnije percepcije i očekivanja o tome kako će drugi ljudi reagirati.”

Dr. Alden je ispitivao načine uključivanja socijalno anksioznih učenika koji su izbjegavali pomaganje drugima ili volontiranje. “Otkrili smo da bilo koji čin ima istu korist, čak i male geste poput otvaranja vrata nekome ili govorenja'hvala' vozaču autobusa. Ljubaznost nije morala biti licem u lice. Na primjer, ljubazni postupci mogu uključivati ​​donaciju u dobrotvorne svrhe ili stavljanje četvrtine na nečiji parking." U suštini, učestvovanje u malim djelima ljubaznosti moglo bi uvelike pomoći u ohrabrivanju socijalno anksioznih učenika da uživaju u duhu davanja kada se “činiti dobro osjećamo dobro”.

Ako pomislimo na trenutke kada smo se pojačali ili pojavili nekome kome je to potrebno, mogli bismo razmisliti kako smo zaboravili svoju anksioznost – barem na trenutak – u našem brižnom odgovoru toj osobi. Kada smo u činu ljubaznog fokusiranja na nečije potrebe, mi se „sklanjamo s puta“ ili „izlazimo iz glave“ da učinimo sve što možemo da napravimo razliku u nečijem danu. Ironično, naše društveno samopouzdanje raste kada ne brinemo o našem društvenom učinku, već jednostavno brinemo o nekom drugom. U polju socijalne psihologije, u protekle dvije decenije evoluirao je pojam koji sažima nauku o pomaganju drugima: prosocijalno ponašanje . Ovaj termin se može široko definisati kao dobrovoljno ponašanje koje koristi drugima.

U drugom skorijim studijama prosocijalnog ponašanja sa studentima na Univerzitetu Britanske Kolumbije istraživanje je utvrdilo da je studentski kurs utjecao na "dodiplomski kurs u studiju koji je uticao na "percepciju, sebe, svojih vršnjaka i njihovog kampusa.” Davanje drugima samala djela ljubaznosti „mogu uvelike poboljšati zdravlje i dobrobit učenika.”

Prosocijalna ponašanja poput volontiranja i pomoći drugima su isprobani načini za ublažavanje usamljenosti, izolacije, depresije – i svakako socijalne anksioznosti – kao što su istraživanja pokazala u posljednjih nekoliko godina. Iskreno, kao konsultanta za rehabilitaciju i edukatora, ohrabrilo me je ohrabrujuće istraživanje koje nam pokazuje kako pomaganje drugima smanjuje anksioznost, posebno u vremenima neizvjesnosti. Čak i tokom pandemije, svjedočio sam mnogim klijentima sa socijalnom anksioznošću kako pronalaze svrhu, smisao i osjećaj pripadnosti u svojim volonterskim poslovima kao što je rad u Habitatu za humanost, YMCA-i ili njihovom lokalnom centru za starije osobe.

Evo još nalaza koji naglašavaju kako pomaganje drugima promoviše dobrobit, kao i smanjuje socijalnu anksioznost:

• Sreća dolazi od pokušaja da se drugi osjećaju dobro, a ne sebe. Umjesto fokusiranja na samoposlužne ciljeve, „prebacivanje nečije koncentracije sa sebe na druge ljude moglo bi biti efikasniji način za postizanje ličnosnog iskustva . povećanje njihovog mentalnog zdravlja. Studija u Ujedinjenom Kraljevstvu objavljena 2020. u Journal of Happiness Studies ispitala je 70.000 učesnika istraživanja.
• Davanje drugima je način ublažavanja stresa, kao i izgradnje otpornosti. A studija od više od 800 ljudi u Detroitu izvještava da volontiranje djeluje kao tampon protiv negativnih efekata stresnih životnih događaja kao što su kronična bolest, razvod, smrt voljene osobe, preseljenje ili finansijski problem.
• Volontiranje nam pomaže da se izvučemo iz usamljenosti, da se oslobodimo usamljenosti i da poboljšamo osjećaj dobrovoljnosti u zajednici. s usamljenosti i proširite naše društvene mreže,” navodi wellness reporterka New York Timesa Christina Caron, u svom članku .

Evo 5 volonterskih prijedloga za introvertne i socijalno anksiozne osobe:

1. Rad, navikavanje na zaštitu životinja, ponašanje prema pticama, ponašanje prema životinjama, služenje, skloništa, obuka terapijskih životinja)
2. Poslužite umjetničkim organizacijama (pomoć u projektima, koncertima, galerijama, organizirajte događaje, promovirajte kolege umjetnike u udruženjima i stipendijama)
3. Služite kao zagovornik cilja u koji vjerujete (ljudska prava, zalaganje za osobe s invaliditetom, prava6 za djecu starosjedilačkih Indijanaca, dobrovoljce starijih) mentor, pratilac, tutor (jedan na jedan podučavanje ili mentorstvo umjesto grupa)
4. Pomozite svojoj lokalnoj smočnici hrane ili izvršite dostavu

Popularne web stranice volonterskih poslova:

• Volonterska utakmica
• AmeriCorps
• AmeriCorps
• 6>IKorpus